FRAGMENTI IZ CRKVENE I SVJETOVNE POVIJESTI PODGORJA U 19. I 20. STOLJEĆU
Na temelju raspoloživih izvora i odabrane literature autor donosi neke podatke i spoznaje o nedovoljno istraženoj crkvenoj i svjetovnoj prošlosti Podgorja u modernom i suvremenom razdoblju. Podgorje je do razvojačenja 1873. i povratka Vojne krajine pod bansku vlast 1881. bilo podijeljeno između S...
Saved in:
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
Gradski muzej Senj and Senjsko muzejsko društvo
2017-01-01
|
| Series: | Senjski Zbornik |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/282598 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| Summary: | Na temelju raspoloživih izvora i odabrane literature autor donosi neke podatke i
spoznaje o nedovoljno istraženoj crkvenoj i svjetovnoj prošlosti Podgorja u modernom i
suvremenom razdoblju. Podgorje je do razvojačenja 1873. i povratka Vojne krajine pod
bansku vlast 1881. bilo podijeljeno između Smiljanske satnije u Ličkoj i Svetojurjevske
satnije u Otočkoj pukovniji,. Samo je Karlobag bio vojni komunitet, kaštelanat i slobodna
luka. Od 1809. do 1813. bilo je Podgorje pod francuskom upravom u sklopu Vojne Hrvatske
kao dijela Ilirskih pokrajina, a zatim opet pod austrijskom (habsburškom) upravom. Domaći
ljudi bili su Hrvati, uglavnom katolici i štokavci. Bili su to siromašni seljaci koji su u doba
Vojne krajine obavljali i vojnu službu. Bavili su se obradom škrte zemlje, uzgojem stoke na
velebitskim obroncima, izradom odjeće i opanaka, sječom stabala za jarbole, ribarenjem,
prosjačenjem i rijetko kakvim obrtom. Žitelji uz more odijevali su se "po gradsku", a oni
u planini "po bunjevačku", kako su 1850. pisali podgorski župnici. Između dvaju svjetskih
ratova većina je Podgoraca još živjela ustaljenim pastoralnim životom prema obrascima
koji su se prenosili s koljena na koljeno. Uvijek u nuždi, više gladni nego siti, oskudijevali
su pitkom vodom, npr. u Cesarici, gdje je 1937. na tisuću stanovnika dolazila jedna šterna.
Razvojno zaostajanje Podgorja za vrijeme monarhističke Jugoslavije nastavilo se poslije
kušnji tijekom Drugoga svjetskog rata kroz dugo stajanje u mjestu za vrijeme socijalističke
Jugoslavije. Dovršetak izgradnje Jadranske magistrale 1965. olakšao je razvoj turizma,
osobito u Karlobagu koji je dobio motel i trajektno pristanište, ali su taj razvoj ometali
nedostatak pitke vode, bacanje smeća u more, divlja gradnja objekata i drugi problemi.
Istodobno je politički život bio pod partijskim monopolom, Katolička crkva odvojena
od države i društveno marginalizirana, a iseljavanje ljudi i pad nataliteta poprimili su
kataklizmičke razmjere. U takvim prilikama Podgorje je dočekalo Domovinski rat i
državno osamostaljenje Republike Hrvatske.
|
|---|---|
| ISSN: | 0582-673X 1849-0999 |