DON ANTE ADŽIJA – ZABORAVLJENI STARIGRADSKOPAKLENIČKI VELIKAN
U radu se prikazuje izuzetan životopis župnika don Ante Adžije (1880.- 1944.), najznačajnije i najistaknutije osobe 20. st. u Starigradu-Paklenici, koji je nepravedno i neopravdano zapostavljen u sagledavanju pastoralnog, humanitarnog, kulturološkog, socijalno-ekonomskog, prosvjetiteljskog i drug...
Saved in:
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
Gradski muzej Senj and Senjsko muzejsko društvo
2017-01-01
|
| Series: | Senjski Zbornik |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/283642 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| Summary: | U radu se prikazuje izuzetan životopis župnika don Ante Adžije (1880.- 1944.),
najznačajnije i najistaknutije osobe 20. st. u Starigradu-Paklenici, koji je nepravedno i
neopravdano zapostavljen u sagledavanju pastoralnog, humanitarnog, kulturološkog,
socijalno-ekonomskog, prosvjetiteljskog i drugih djelovanja u župi u razdoblju između
dva svjetska rata. Njegovom zaslugom selo iz prve polovice 20. st. postalo je najrazvijenija
turistička općina na potezu od Karlobaga do Zadra. Svrha ovoga rada je senzibilizirati
svijest o takvim pojedincima, velikanima, koji su svojim radom zadužili svoj narod i
kulturu kojoj pripadaju.
Rad se sastoji od tri dijela. U prvom se govori o životnom putu, podrijetlu, školovanju
i svećeničkoj djelatnosti do premještanja u župu Starigrad-Paklenica 1923. U drugom
dijelu govori se o radu u novoj župi na vjerskom, kulturno- povijesnom, prosvjetiteljskom,
zdravstvenom, planinarsko-turističkom i gospodarskom planu kako bi joj u "najpustijem kraju
Zadarske nadbiskupije"1 postavio temelje za svekoliki napredak. Na tim zasadama Starigrad-
Paklenica razvio se u modernu turističku općinu. U povijesnom kontekstu Prve Jugoslavije
u otežalim društveno-političkim i ekonomskim prilikama, koje su se odrazile i u pasivnim
krajevima Podgorja, don Ante Adžija nije gubio vjeru u ostvarenje svojih mesijanskih
ciljeva. Volio je svoj narod, svoje Starogradce i kao Božji poslanik koristio sve prilike i
mogućnosti da im pridonese boljitak. Radi toga je razvijao suradnju s uglednim ličnostima
iz društveno-političkog, gospodarskog i kulturnog kruga Primorske i Savske banovine (od
Rijeke do Splita i Zagreba), uglednih znanstvenika, znanstvenika-planinara iz Hrvatske i
inozemstva. Poseban osvrt u radu je na njegovu istraživanju kulturno-povijesne baštine,
prikupljanju arheološke građe (antičke i starohrvatskih sakralnih spomenika), utemeljenju
muzeja u župnoj kući, obnovi i uređenju sačuvanih sakralnih objekata. Kao suradnik Muzeja
hrvatskih spomenika i član Starinarskog muzejskog društva u Kninu, sudjelovao je 1941.
u spašavanju starohrvatske baštine s područja sjeverne Dalmacije. U trećem dijelu umjesto
zaključka, govori se da ga ni okolnosti Drugog svjetskog rata nisu omele, premda je slutio
smrt već 1941., da nesebično radi za svoju župu i župljane i da kao Spasitelj spašava čovjeka,
svoj narod i njegovu baštinu, sve do svoje mučeničke smrti 1944. Ovaj rad baziran je na zapisnicima Podružnice HPD "Paklenica,"pod nazivom
Starigrad pod Velebitom iz Arhiva muzeja Samobor, člancima iz časopisa "Hrvatski
planinar" iz Arhiva HPS-a Zagreb (od 1923. do 1940.), novinskim člancima i obiteljskom
foto-materijalu i materijalu iz nepoznatih izvora na stranicama Facebooka. U radu su
uključena i svjedočanstva uže rodbine don Ante Adžije, mještana na starigradskoj Punti,
zapisa uglednih planinara i drugih koji su ga poznavali. Budući da se stručna literatura
nije do sada ozbiljno bavila njime, osim kratkih zapisa o pastoralnom radu prije dolaska u
župu Starigrad-Paklenica i nekoliko podataka, uglavnom nepotpunih i netočnih, o njegovoj
smrti. Starigradskopakleničko stvaralačko razdoblje od 1923. do 1944., do danas nije ušlo
u stručnu literaturu, osim skromnog zapisa autorice povodom 60. obljetnice njegove smrti.2
Zato ovaj rad valja promatrati kao polazište za buduća istraživanja, temeljena na eventualnoj
nepoznatoj arhivskoj građi koja u danom trenutku nije bila dostupna. To se u prvom redu
odnosi na arhivsku dokumentaciju banske uprave obiju Banovina i državne uprave.
Sva njegova rukopisna građa i dokumentacija čuvana u župnoj kući i župnoj crkvi
sv. Jure spaljena je 1944., a jedan dio pisane sakralne građe bačen je u more, čime je
oštećen njegov pastoralni i istraživačko-stvaralački životopis, a time i "životopis"
starigradskopakleničke povijesti.
|
|---|---|
| ISSN: | 0582-673X 1849-0999 |